- ako vam je promakao početak ove priče, možete ga naći OVDJE

"ZAGREBPARKING"

NA DJELU

Vratim se do automobila i spazim za brisač zataknutu obavijest da trebam platiti kaznu za neuplaćeno parkiranje. Na njoj piše da je producirana u dvanaest sati i trideset minuta.


Izvadim mobitel da provjerim kada sam uplatio parkiranje. U dvanaest sati i dvadeset i osam minuta! Dvije minute prije nego su mi izfabricirali kaznu! Ne bi išlo! Ne bu prošlo! No passeran!


Osvrnem se gnjevno je li čovjek iz "Zagrebparkinga" negdje u blizini. Nije ga bilo na vidjelu. Jurnem do prvog raskrižja i pogledam na sve tri strane - i evo ga! Pedesetak metara dalje šulja se uz ostavljene automobile. Jurnem za njim i zaustavim ga. Vrlo pristojno mu se obratim, takva i takva stvar.

- Nemam ja ništa s tim - veli on. - U onoj ulici radi moj kolega, nisam ja…

Dobro, to ga je spasilo da ga odmah ne roknem u glavu.

- A možete li Vi štogod učiniti s tim? - pitam i dalje vrlo pristojno.

Dn prihvati ceduljicu koju sam nosio, pogleda vrijeme na njoj, te kaže:

- Dvanaest i trideset…

- Da - rekoh. - A parkiranje sam uplatio u dvanaest i dvadeset i osam…

- Možda Vam vrijeme na mobitelu nije točno naštimano? - izjavi on.

Pružim mobitel:

- Imate li sat da usporedimo?

Umjesto toga, on podigne onu crnu spravu koju svi oni nose, utipka nešto u nju i izjavi:

- Uplatili ste u dvanaest i trideset. Naš server kaže da je uplata zaprimljena u dvanaest i trideset.

- A da li vaš server bilježi i sekunde?

- Ne - reče on.

- Kako onda znate da sam kažnjen prije nego sam platio?

- Morati ćete to razjasniti u našem uredu - veli on.

- Zašto je vaš server prihvatio moju uplatu, ako je već prije toga na isti broj registracije primio kaznu? Vjerojatno nije. Znači, ja sam platio prije nego sam kažnjen. No zašto je onda prihvatio kaznu, ako je već imao da sam uplatio traženu svotu? Ili obrnuto… - suzdržavao sam se da ne dunem jadnika. Odgovori su mi, naime, bili jasno. Lopovski server grabi lovu, ne odbija uplatu, ne upozorava da je uzaludna, a načina za povrat tako izgubljenih novaca nema.

- Ne mogu Vam pomoći - slijegao je ramenima čovjek u plavo-žutoj uniformi.

Okrenuo sam se i napustio ga prije nego mi je prekipjelo da ga zgazim na licu mjesta. Sjednem u auto, upalim mašinu i pogledam na sat. Dvanaest sati i četrdeset i pet minuta. Ostavljam plaćeno mjesto za parkiranje četrdeset i pet minuta ranije! Hoće li mi "Zagrebparking" vratiti višak uplaćenih novaca? Neće. Hoće li ponovo naplatiti za isto mjesto još jednom u istom vremenu? Hoće. Ako to nije lopovluk, ne znam što je. Ako sve to nije lopovluk, ništa nije!

I još hoće da im uplatim traženu sumu za kaznu do prvog petog! Uplati ću im na Sveto Nigdarjevo! Radije ću platiti odvjetnika da odugovlači do zastare, što košta do košta. Idem na Ustavni sud! Tjerat ću ih do Strassbourga!

(nastavak OVDJE)