KAKO PRONAĆI
ZAGREBPARKING


Krenuo sam u lopovski "Zagrebparking" zbog nekog lopovluka da im jebem mater lopovsku. Nekoć su imali podružnicu za sređivanje takvih pitanja u Ilici blizu Frankopanske, ondje gdje je garaža, ali su preselili. Nazovem na telefonski broj koji sam našao na prijetećoj i uvredljivoj poruci koju su mi ostavili zataknutu za brisač na automobilu i pitam gdje se sada nalaze.

- Šubićeva broj četrdeset.

Hajde nađi parking u blizini Šubićeve! Možda i ima u onoj novoj garaži ispod Kvaternjaka, ali još nikada nisam ondje bio. Ne znam da li bih mogao pronaći ulaz u garažu. Prekinem sve što radim, krenem onamo, lutam pola sata po okolnim ulicama i napokon nađem mjesto za ostaviti automobil u Hrvojevoj ulici pored Krešimirovog trga. Platim parking mobitelom i zaputim se pješke naći lopovsko gnijezdo.

Hodam desnom stranom Šubićeve ulice, dođem do broja 38, pređem raskršće, nakon toga slijedi nova tržnica kod Kvaternjaka, a nakon nje je prvi kućni broj - 62! Broja 40 nema!

Samo smireno. Vratim se nazad, lutam uokolo, obiđem tržnicu, i gle! Moje oštro oko sokolovo spazi na uglu jedne kuće među brojnim drugim tablama malu, teško uočljivu tablu koja upućuje na "Zagrebparking".


Da bi stekli dojam kako je to u stvarnosti, na terenu, trebali bi zamisliti da produžujete fotografiju nalijevo i nadesno sve dok ne dobijete panoramu od 360 stupnjeva prepunu mnoštva pojedinosti kao na istočnjačkom bazaru, pri čemu vas ništa ne navodi na ono što tražite.

Ipak, našao sam prvi trag. Strelica na tabli pokazuje nalijevo. Krenem nalijevo. Prvi sljedeći ulaz je iskićen tablama. Među njima je, odmah iznad ulaza, jedna koja pokazuje da "Zagrebparking" ovdje negdje, ali gdje? Da li unutar ulaza iznad kojega je obješena ili treba ići dalje?


Strelica nalijevo može se protumačiti da treba ići dalje, ali i da treba uzeti u obzir poslovičnu domaću aljkavost i nepreciznost, pa je "Zagrebparking" možda unutar tog ulaza. Za svaki slučaj, da se ne vraćam, uđem unutra, popnem se pomičnim stepenicama na prvi kat, uvjerim se da ondje nema "Zagrebparkinga", te se vratim van i nastavim nadesno. Naiđem na treći ulaz okićen tablama mnogih firmi, ali "Zagrebparkingove" nema među njima.


Što sada? Vratiti se na prethodni ulaz i potražiti bolje? Odlučim nastaviti. Hodam, hodam, i ponovo izbijem na Šubićevu ulicu pored kuće broj 62. Što sada? Kuda dalje? Vratim se nazad i okom sokolovim spazim u dubini mračnog haustora tablu na kojoj piše ime zloglasne firme koju tražim.


Nisu se baš pretrgali da bi ih ljudi mogli naći. Razumljivo, čim ih netko traži, mora da se kani na nešto žaliti. Bolje da ih ne nađe! Uđem u kućni ulaz, ondje zaista piše da je poslovnica na trećem katu. Srećom postoji lift. Popnem se na treći kat i nađem - zaključana vrata. Naime, iako na službenoj potvrdi koji su mi ostavili piše "Reklamacije i informacije (od ponedjeljka do petka) od 09 do 15 sati", na vratima piše i jedna dodatna informacija - "PAUZA: 11:30 - 12:00".


Preostalo mi je dvadeset minuta do podne, te se spustim na ulicu i okrenem oko sebe gdje i kako ću provesti to vrijeme. Da sam bio kući odrezao bih si komad kruha i namazao ga pekmezom, te skuhao kavu. Ondje mi je preostalo samo da odem na čvapčiće s kajmakom. Dvadeset i sedam kuna + kava = 35 kuna. Ali neka, čvapi su bili odlični.

Vratim se u podne na treći kat, a ondje već čeka četrdeset ljudi. Stanem u red, čekam, čekam, dočekam. Kažem, najobzirnije moguće, što imam; vrlo pristojno. Odgovore mi da će moju pritužbu uzeti u razmatranje i neka im se javim sutra telefonom da mi kažu što su odlučili.

Krenem nazad prema parkiranom automobilu. Putem se sjetim da mi je uplaćeno vrijeme za parkiranje upravo isteklo, ali kako sam ostavio auto u drugoj zoni u kojoj se može produžiti za još jedan sat, izvučem mobitel i platim za još jedan sat.

Stignem do auta i imam što vidjeti!



(nastavak OVDJE)