pionirsko doba pornografije

ponedjeljak, 23.02.2009.

- Dođi vidjeti! - glasila je poruka. - Obrijala sam noge!

Ne, poruka nije stigla sms-om jer tada nije bilo sms-a ni u primisli, ali - da ne bi pomislili tko zna što - nije to bilo ni tako davno da bi je donio golub-pismonoša. Bila je ispisana na papirić i ubačena u poštanski sandučić.

Odmah sam prepoznao čiji je rukopis i bez odlaganja nazvao. Srećom, bila je kod kuće i javila se. Bez obzira koliko poruka bila kratka, potpuno sam se raspomamio onim što sam naslućivao između redaka. Riječ po riječ, priznala je da bi rado pogledala neki pornofilm, te da joj roditelji te večeri neće biti kod kuće.

Što ćeš više? Jurnuo sam po gradu kao spojen na 220 volti. Prvo do Godunova, najvećeg porno-manijaka za kojeg sam znao. Nakon sat i pol moljakanja, uvjeravanja i svakovrsnih obećanja, posudio mi je 8-milimetarski projektor, ruski "Uzor-17", i pet filmova.

Navečer, vukući kutiju veličine šivaće mašine i nimalo lakšu, pozvonio sam na njezinim vratima.

Prvo je trebalo odabrati zid na koji ćemo projekcirati film. Ispostavilo se da na svim zidovima postoje prozori ili su ovješene slike ili imaju cvjetne uzorke ili su uz njih prislonjeni ormari. Pored toga, na suprotnom kraju sobe trebao se nalaziti utikač za struju. Nije imalo smisla da gledamo pornić u špajzi, pa smo naposljetku rastegnuli uže između dva ormara, a na njega objesili plahtu.

Plahta je visjela s jedne strane kauča, a s druge smo dovukli stolić na koji smo naslagali pola metra enciklopedija na vrh kojih sam uglavio projektor i spojio ga sa strujom. Vani je već pao debeli mrak, a u sobi smo ostavili samo jedno upaljeno svjetlo na dohvat ruke. Time je scena bila aranžirana.

- Što sad? - zapitala je.

- Sad se skinemo goli.

- Zašto goli? - zapitala je, iako je djelovalo da se nije odviše iznenadila.

- Pa nećemo valjda gledati porniće obučeni?! - presjekao sam je.

- Zar to zaista treba? - krzmala se.

- Treba! - rekao sam bespogovorno.

Skinemo se goli. Ona je otišla odabrati ploču koju će staviti na gramofon. Ja sam za to vrijeme krenuo namjestiti prvi film za gledanje. Kolut s filmom nataknuo sam u ležište na jednoj strani, a zatim slijedio nacrtani plan na metalnoj pločici na projektoru kako treba provući filmsku traku kroz niz valjčića, zupčanika i vodilica, da bi se na drugoj strani zakvačio za prazni kolut. Petljav posao, trebalo mi je pet minuta da to napravim kako treba.

- Spremna? - upitao sam.

- Spremna! - potvrdila je ona. Sjela je na kauč između projektora i plahte.

- Gasi svjetlo! - komandirao sam.

Soba je potonula u potpuni mrak. Pritisnuo sam prekidač na projektoru, trak svjetla je proparao mrak sobe prema plahti, projektor je zaštropotao TAKA!-TAKA!-TAKA!-TAKA! kao klopotac u vinogradu i nadglasao gramofon. Na osvijetljenoj plahti ocrtavala se uglavnom njezina silueta uokvirena nekim mutim mrljama boje.

- Makni se! - viknuo sam.

- Gdje da se maknem? - vrisnula je.

- Niže!

Sagnula se, ali je i dalje pokrivala donju polovicu slike. Spustio sam se pored nje i povukao je na stranu. Sad je zakrivala desnu polovicu osvijetljenog pravokutnika.

- Ništa se ne vidi! - uzviknula je.

- Moram izoštriti sliku! - skočio sam do projektora i počeo okretati objektiv. Teško je bilo reći što je bilo gore. I najuoštrenija slika i dalje bila je mutna, jedino što su se ogrebotine na filmu jasno vidjele. Ona se za to vrijeme opružila potrbuške po kauču, ali joj je glava došla točno pod plahtu da je morala izviti vrat da išta vidi, a onda joj se glava vidjela u kadru. Na tjemenu sam joj - začudo - jasno vidio sliku muškog spolovila u pokretu potpuno oštro, samo šteta što to ona nije mogla vidjeti.

Izvila se na jednu stranu kauča, a ja se pokušao uvući na drugu, što je bilo tim teže što nismo odvajali pogled od filma. Na njemu se vidio neki ružni debeli sredovječni muškarac s vrlo malim "schwanzen" kako nasrće na plavušu s pagodom hladne trajne na glavi. Tek što smo se kako-tako namjestili film je došao kraju. Oslobođen filmske trake prazni kotač je zašteketao poput mitraljeza: TK!TK!TK! TK!TK!TK! - TK!TK!TK! TK!TK!TK! Nepodnošljiv zvuk. Mora da se čulo od drugog kata do prizemlja. Skočio sam ga eliminirati. Nisam uočio rub tepiha i strmeknuo se pod stol usput zveknuvši o rub stolice. TRAS! TK!TK!TK! TK!TK!TK! - TK!TK!TK! TK!TK!TK! - ono nije prestajalo. Valjajući se po podu kao anakonda bacio sam se na žicu za struju i iščupao je iz zida. Zavladala je blažena tišina.

Ona je upalila svjetlo i rekla:

- Ništa nisam stigla vidjeti!

Dohvatio sam kutiju filma i pročitao (na njemačkom): trajanje - 3 minute.

- završetak OVDJE

- 03:44 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (10) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>