između dva Š

srijeda, 20.08.2008.

Najznačajniji politički sukob u Hrvatskoj osamdesetih godina prošlog stoljeća bio je onaj između Mike Špiljka i Stipe Šuvara, a njegov ishod je uvelike odredio sve što je uslijedilo, uključujući i ovo kako nam je danas.

Stipe Šuvar bio je doktor sociologije, a Mika Špiljak postolar i službeno proglašeni narodni heroj. Vremenom je većina hrvatske inteligencije i ljudi koji su radili u medijima prešla na Špiljkovu stranu. Istovremeno se Šuvarova strana osipala. Jedni su ga napustili, drugi ga se odrekli, treći ga izdali, a preostali su uklonjeni ili su se ušutili. Desetljećima blaćen po svim medijima, doktor je iz tog sukoba izišao kao najocrnjenija i najomrznutija politička figura, te je politički onemogućen, a postolar-heroj još i danas figurira kao pozitivan lik.

Šuvar se do kraja života bezuspješno zalagao za isto za što se cijeloga života borio. Špiljak je obavio što je htio, te je - pametniji od Miloševića - otišao u penziju i prepustio drugima prljave poslove potrebne da bi se ono što je započeo dovelo do kraja. (Malo podrobnije o tome na blogu 45 lines.)

Cijeli taj sukob danas je nevažan. Na sceni su drugi igrači s drugim adutima u rukama. Da bi znali sasvim dovoljno u kakvom društvu živimo nije potrebno više nego živjeti u njemu i, recimo, čitati novine. No da bismo razumjeli našu stvarnost nužno je znati i kako je do nje došlo, te razumjeti što nas je do nje dovelo. Što se toga tiče, danas se još uvijek uvelike vjeruje u ideološke konstrukcije i floskule koje su lansirane u vrijeme sukoba Šuvar-Šiljak da bi služile u političkim likvidacijama.

Špiljak se nije zadržavao samo na političkim likvidacijama. Recimo, nedavno je pred sudom u Njemačkoj osuđen Krunoslav Prates zbog sudjelovanja u ubojstvu političkog emigranta Stjepana Đurekovića. U obrazloženju presude je navedeno da je to učinjeno po nalogu Mike Špiljka da bi prikrio financijske malverzacije u INI u koje je bio uključen i njegov sin. Drugim riječima, najmoćniji čovjek u Hrvatskoj bio je, pučkim rječnikom rečeno, ništa drugo nego gangster. Nasuprot tome, u međuvremenu su čak i protivnici priznali Šuvaru da je bio iznimno častan, pošten, principijelan, nesebičan, skroman i dobronamjeran čovjek.

Pitam se što danas misle o svom doprinosu tom sukobu i kako se pri tome osjećaju svi oni koji su svojevremeno podržavali Miku Špiljka. Na stranu svi ideološki omotači i koprene, pada li im ikada na pamet da su se između časnog čovjeka i gangstera opredijelili za potonjeg? Ne znam. Koliko god ih je svojevremeno bilo mnoštvo, od kojih su mnogi još i danas prisutni i glasni, nitko od njih o tome ni da pisne ni da bekne. Čak ni Zdravko Tomac, koji se pokajao otprilike za sve što je ikada uradio, nije osjetio potrebu da reinterpretira što je stao na stranu gangstera. Nikome nije u interesu čeprkati po slegnutoj baruštini. Ne talasaj! Po svemu sudeći, istina o onome što se dogodilo u Hrvatskoj osamdesetih godina biti će iznesena tek za nekoliko desetljeća u doktorskom radu nekog povjesničara koji će zanimati samo nekolicinu njegovih kolega.

- 10:39 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>