subota, 05.04.2008.

izvještaj mrtvom ocu



– Oče! – rekao sam u sebi jer je moj otac već odavno mrtav i ne moram govoriti glasno kad me ionako ne može čuti. – Ona… – mislio sam na mladu visoku vitku ženu ponosna i elegantna koraka koju je volio – …sada živi sa mnom. Stara je, po svemu prava starica. Pogurena i sasušena, bolesna i slaba… – Znam da bi mu bilo drago što brinem o njoj.

Veliki je prozor iznad vrelog radijatora potpuno otvoren i hladnoća noći preplavila je sobu. Ona leži u tankoj spavačici golih nogu sklupčana poput fetusa na jednom uglu kreveta i, vidjevši me na vratima, zavapi:

– Neopisivo mi je hladno!

– Majko, ne otvaraj prozor – govorim joj iako znam da je uzaludno. Zatvorim prozor. Podno nogu su joj uredno složene tople deke, rastvaram ih i prostirem preko nje. Ušuškam je u toplo kao malu vjevericu, gasim veliko svjetlo prije nego izlazim ostavljajući da gori samo slaba noćna svjetiljka, ali tu hladnoću, tu hladnoću, oče, ne mogu ukloniti.
- 13:00 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker